Sljedeće razdoblje u programiranju EU financijske pomoći (financijska perspektiva 2014-2020) bit će bazirano na zajedničkoj europskoj strategiji za gospodarski rast Europa 2020. Procesom programiranja se odgovara na pitanje koji dijelovi nacionalne strategije će se moći sufinancirati iz fondova EU. Obavezujući se na ovu strategiju, svaka zemlja članica preuzima odgovornost usklađivanja nacionalnih socio-ekonomskih razvojnih planova s ciljevima Strategije Europa 2020.
U okviru programiranja, razrađeno je ukupno 11 različitih tematskih ciljeva, koji su usklađeni s ciljevima Strategije Europa 2020. Tematski cilj (6) definira zaštitu okoliša i promicanje učinkovitosti resursa. Vezano uz sektor zaštite okoliša iz područja cilja 'konvergencija' moguće je financirati investicije vezane uz: vodoopskrbu te upravljanje vodama i otpadom, pročišćavanje otpadnih voda te kakvoću zraka, zaštitu, sprečavanje i kontrolu dezertifikacije, integrirani nadzor onečišćenja, pomoć pri ublažavanju posljedica klimatskih promjena, poboljšanje stanja okoliša uključujući onečišćena područja te obnovu napuštenih industrijskih područja (brownfield investicije), promoviranje bioraznolikosti i zaštite prirode uključujući investicije u NATURA 2000 područja te turističke objekte koji promoviraju prirodna bogatstva u skladu s principima održivog turizma, zaštitu od rizika, uključujući razvojne i provedbene planove za zaštitu i suzbijanje prirodnih rizika (dezertifikacija, suše, požari i poplave) te tehnoloških rizika.
Mogućnosti financiranja nakon pristupanja Europskoj uniji otvaraju posve novo poglavlje za Hrvatsku, u smislu količine raspoloživih sredstava kao i opsega aktivnosti koje se mogu financirati tim sredstvima. Međutim, to financiranje ne bi smjelo biti samo sebi svrhom, već mehanizam ostvarenja širih ciljeva politike EU-a. Podjelom na dvije statističke regije (Kontinentalna i Jadranska) Hrvatska je osigurala mogućnost optimalnijeg korištenja sredstava EU fondova zbog statusa: manje razvijene regije.
Financijska potpora za provedbu projekata u području zaštite okoliša ostvaruje se u sklopu Kohezijske politike kroz EU fondove: Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF) i Kohezijski fond (CF). Cilj je Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF-a) ojačati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju Europske unije uklanjanjem neravnoteže među regijama. ERDF podupire regionalni i lokalni razvoj radi njihova doprinosa svim tematskim ciljevima. U manje razvijenim regijama 50% resursa ERDF-a mora biti odvojeno za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, inovaciju te podršku malim i srednjim poduzećima. Uz doprinos gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji Europski socijalni fond (ESF) glavni je financijski instrument Europske unije za ulaganje u ljude.
Fondom se povećavaju mogućnosti zapošljavanja europskih građana, promiče bolje obrazovanje te poboljšava situacija najugroženijih osoba na rubu siromaštva. ESF mora uz to pridonijeti i ostalim tematskim ciljevima, kao što su podrška prelasku na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika, prilagodbu na klimatske promjene te učinkovito iskorištavanje resursa. Kohezijski fond (CF) sredstvo je pomoći za zemlje članice čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) manji od 90% prosječnog BND-a 27 zemalja članica Europske unije pri ulaganjima u transeuropske prijevozne mreže (TEN-T) i zaštitu okoliša. Na području zaštite okoliša Kohezijski će fond potpomagati ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama i prevenciju rizika, sva ulaganja u sektore vodoprivrede i zbrinjavanja otpada te u urbani razvoj. U skladu s Komisijinim prijedlozima višegodišnjeg financijskog okvira, za podršku će se kvalificirati i ulaganja u energetiku pod uvjetom da imaju pozitivan učinak na okoliš. Stoga fond podržava i ulaganja u energetsku učinkovitost te obnovljive izvore energije.
Krajnji ciljevi Kohezijske politike za razdoblje 2014-2020 su ulaganje u rast i radna mjesta. Kohezijska politika Unije predstavlja oko trećinu ukupnih proračunskih izdataka EU pri čemu će manje razvijene regije (među kojima su i dvije hrvatske regije) imati na raspolaganju 162,6 milijardi eura. U 2013. godini Hrvatskoj će biti na raspolaganju 450 milijuna eura, te 1,1 milijarda u svakoj idućoj godini. Financiranje iz strukturnih fondova razlikuje ‘velike’ projekte (major projects), ukupne vrijednosti veće od 50 milijuna eura i ‘ne-velike’ projekte (non-major projects) ukupne vrijednosti manje od 50 milijuna eura.
